Zdrava maca - Royality SHOW

You are here: Home / O mačkama / Zanimljivosti / TOP 10 tekstova na Wikipediji koji sadrže reči "mačka" i "legenda"
Sunday, 08 November 2015 19:04

TOP 10 tekstova na Wikipediji koji sadrže reči "mačka" i "legenda"

  • Print

Najpopularniji tekstovi na najvećoj internet enciklopediji sa ključnim rečima "mačka" i "legenda".

1. Mačja fuga - La Fuga del Gatto

Fuga u G molu je zvanično ime sonate kompozitora Domenika Skarlatija (Domenico Scarlatti, 1685-1757). Istorijat nastanka njenog popularnog naziva Mačja fuga, koga sam kompozitor nikada nije koristio već se pojavio početkom 19. veka, potiče iz priče o tome kako je Skarlati došao do neobičnog motiva na kome je fuga zasnovana. Naime, Skarlati je imao mačku koja se zvala Pulcinella, i koja je prema zapisima samog kompozitora imala običaj da se šetka po klavijaturi, radoznala na zvuke koje tako proizvodi. Jednom prilikom, kompozitor je zapisao note jedne mačje "improvizacije" po klavijaturi i upotrebio je kasnije kao glavni motiv u fugi.

Mačja fuga - Fuga u G molu DOmeniko Skarlati

Poslušajte kako to zvuči kad mace asistiraju velikim umetnicima :)




2. Svetionik Velika Reka i duh mačke

Ovaj svetionik nalazi se u mestu Fairport Harbor u državi Ohajo (S.A.D.). Podignut 1871. godine, ima toranj visok 20m i odvojenu kuću za čuvara. Stavljen je van upotrebe 1925. godine, a zamenjen je modernijim svetionikom koji se nalazi u blizini. Plan je bio da se toranj starog sruši, ali se to zahvaljujući inicijativi stanovnika nije desilo, več je sve zajedno pretvoreno u muzej nautike - Fairport Harbor Marine Museum and Lighthouse. Posetioci mogu da se popnu na terasu svetionika i posmatraju luku sa visine. Muzej sadrži predmete iz istorije svetionika i njegovih svetioničara, Freznelovo sočivo, staru spasilačku opremu, beleške o nekadašnjem načinu života na Velikim jezerima, modelima brodova i razne predmete vezane za okean i plovidbu. Prema legendi, duh jedne mačke luta po tornju i pomoćnim zgradama. Volonteri i turisti često prijavljuju da su osetili kako im se mačka trlja o noge, iako sama mačka nikad nije viđena...

Svetionik sa duhom mačke

1871, kapetan Joseph Babcock je bio glavni čuvar ovog svetionika. Njegova porodica je živela na današnjem drugom spratu muzeja. Njegova supruga je bila vezana za krevet zbog bolesti pa je imala puno mačaka koje su joj pravile društvo. Nakon što je preminula, većina mačaka je nestalo sem sive mačke. Mnogo godina kasnije, kurator muzeja je živela na spratu gde je nekada živela porodica svetioničara. Ona je zabeležila pojavu duha sive mačke. "Šetkala bi se po podu u blizini kuhinje kao da se igra. Povremeno bih je viđala. Jedno veče sam osetila njeno prisustvo kada je skočila na krevet. Osećala sam njenu težinu kako me pritiska."

Nekoliko godina kasnije je odlučeno da se u zgradu muzeja ugradi centralni sistem za klimatizaciju. Radnik koji je ugrađivao novi sistem se uvukao u tesan prostor u podrumu i pronašao mumificirane ostatke sive mačke.

Kao što vidite, snaga autosugestije je kod nekih ljudi zaista jaka! :)


3. "Divlje dete"

Ovaj pomalo grub naziv se odnosi na dete koje je navodno odraslo potpuno izolovano od kontakta sa ljudima, i koje je imalo malo ili nimalo iskustva sa ljudima, ljudskim ponašanjem i što je ključno - ljudskim jezikom. Neka "divlja deca" su zatočena od strane ljudi (najčešće svojih roditelja) dok je u nekim drugim slučajevima u pitanju napuštanje od strane roditelja zbog teških fizičkih ili psihičkih nedostataka deteta.

Mitovi, legende i priče fikcije opisuju decu koju gaje divlje životinje poput vukova, primata i medveda. Najpoznatiji primeri su Romul i Rem, Kiplingov Mogli, Tarzan, Enkidu itd... Legendarna i fiktivna divlja deca su često opisana kako odrastaju sa normalnom ljudskom inteligencijom, sposobnostima i urođenim osećajem kulture i civilizacije, uz naglašeno jak instinkt za samoodržanjem. Njihova integracija u ljudsko društvo je opisana kao relativno laka. Jedan od izuzetaka po tom pitanju je Mogli za koga je život sa ljudima predstavljao veliku teškoću. 

Mogli divlje dete

Nauka ima jako malo podataka na ovu temu. Neki od najpoznatijih slučajeva za koje se verovalo da su istiniti, su kasnije raskrinkani kao prevare sa ciljem privlačenja pažnje i zarade novca.

2009. godine ruska policija je pronašla petogodišnju devojčicu koja je živela zatvorena u kući sa nekoliko mačaka i pasa ceo svoj život. Iako je utvrđeno da nesretno dete ima 5 godina, policajci koji su bili prvi na licu mesta su mislili da nema više od dve. Devojčica nije umela da govori, da koristi pribor za jelo, i navodno je oponašala mnoge pokrete mačaka i pasa kojima je bila okružena. Sibirski grad Čita u kome se desio ovaj jezivi slučaj nalazi se na trasi Transsibirske želežničke pruge a o samom događaju postoji jako malo dostupnih podataka.

4. Živi zazidani

Crna mačka Edgar Alan PoZaziđivanje živih ljudi je vrsta doživotne kazne u kojoj se osoba zatvara u mali prostor na kome se izlazi zazidaju. Primeri ovakvih kazni tokom istorije ima mnogo, kako fiktivnih tako i stvarnih. Kada se zaziđivanje radilo sa namerom smrtne kazne, zatvorenik se ostavljao da skonča od dehidracije ili gladi.

Neki istorijski primeri su bili deo uobičajene prakse za izvršenje smrtnih kazni. Rimske Vestalke, (sveštenice boginje Veste) mogle su biti zazidane ako bi prekršile svoje zavete o nevinosti, a ova kazna je bila često dosuđivana razbojnicima u Persiji, sve do početka 20. veka. 

Smrt zaziđivanjem se pominje u nekoliko literarnih dela Edgara Alana Poa, uključujući tu i kratku priču Bure Amontiljada. Montresor, narator, zazida svog neprijatelja Fortunata, u katakombe iza vinskog podruma ispod svoje palate. U priči Crna mačka, naratorova ljubimica slučajno biva zazidana, ali je pronađu i spasu. Spasavanje mačke dovede do otkrića tela naratorove žene, jer je mačka zazidana sa njenim telom nakon ubistva.

5. Veštica Crna Agnes

Crni Anis ili Crna Agnes je babaroga iz engleskog folklora. Opisuju je kao zlu staricu ili vešticu plavog lica sa gvozdenim kandžama koja voli da jede ljude, a naročito decu. Po legendi ovo biće luta ruralnim krajevima Lestera i živi u pećini sa hrastovim drvetom na njenom ulazu. Noću izlazi u polja tražeći neopreznu decu ili jaganjce koje će pojesti, a zatim od njihove kože pravi pojaseve koje nosi oko struka. Roditelji su ovu legendu koristili kako bi plašili svoju decu kada bi bila neposlušna.

Prvi zapisi o Crnoj Agnes potiču iz 19. veka. Istoriografi smatraju da njeni koreni potiču iz keltske ili germanske mitologije. Donald Mekenzi 1917. godine u svojoj knjizi Mitovi Krita i Pre-Helenske Evrope (Myths of Crete and Pre-Hellenic Europe) kaže da počeci ove legende možda datiraju čak od majke-boginje stare Evrope, za koju se smatralo da proždire decu. Neki drugi smatraju da ova legenda možda potiče iz kolektivnog nasleđa i pamćenja prinošenja žrtava starim bogovima. Veruje se da je prinošenje dece kao žrtava boginji inspirisalo legendu u arheološkom lovačkom periodu. Crna Agnes je opisivana i u mačjem obliku, a legenda je čak dovela do lokalnog prolećnog rituala u kome bi se mrtva mačka vukla ispred čopora pasa čime bi se slavio kraj zime.

Ljudskoj potrebi za mučenjem i ubijanjem nedužnih bića nikad nije manjkalo inspiracije...


6. Zašto u kineskom horoskopu nema mačke?

Drevna kineska narodna priča kaže da su mačka i pacov bili najgori plivači u životinjskom carstvu. I pored toga, oboje su bili prilično inteligentni. Da bi stigli na sastanak koji je sazvao veliki Imperator, morali su preći reku na svom putu. Car je takođe odredio da će godine na kalendaru biti nazvane prema životinjama koje su prešle reku, i to upravo prema redosledu kojim su prelazile. Mačka i pacov su odlučili da je najbolji i najbrži način za prelazak reke da se popnu na leđa vola. Vo koji je bio naivan i dobroćudan, pristao je da ih oboje prenese preko. Na pola puta preko reke, pacov je gurnuo mačku u vodu. Kada se vo približio drugoj obali, pacov je skočio napred i prvi stigao na obalu. Na taj način je zauzeo prvo mesto u takmičenju i u kineskom horoskopu. Odmah iza njega bio je snažni vo koji je postao druga životinja u horoskopu. Nakon vola je stigao tigar, zadihan, objašnjavajući vladaru kako je teško preći reku koja ima jaku maticu. Ipak, svojom velikom snagom tigar je uspeo da pređe i postane treća životinja u takmičenju. Nakon njega se iz daljine se začuo topot koraka i najavio dolazak zeca. Zec je objasnio da je prešao reku vešto skačući sa kamena na kamen. Na pola puta je umalo je izgubio trku okliznuvši se, ali je bio imao sreće da uhvati plutajući panj koji ga je preneo na drugu obalu. Zec je osvojio 4. mesto.

Na 5. mestu je bio leteći zmaj. Naravno, Imperator je bio veoma znatiželjan da sazna kako leteće stvorenje poput zmaja nije uspelo da osvoji prvo mesto. Moćni zmaj je objasnio da je morao stati i napraviti kišu kako bi pomogao svim ljudima i stvorenjima na zemlji, i da ga je to zadržalo. Zatim je na putu do cilja vidio bespomoćnog zeca koji se jedva drži za panj u vodi, pa je učinio dobro delo i malo dunuo kako bi panj prešao na drugu stranu. Car je bio veoma zadovoljan dobrim delima zmaja. Potom se začuo galop i stigao je konj. U kopitu konja je bila sakrivena zmija čija je neočekivana pojava uplašila konja, koji se propeo i pao na leđa. Zmija je tako osvojila 6. mesto dok je konj bio 7. Ubrzo zatim su stigli jarac, majmun i petao. Njih troje su pomogli jedni drugima kako bi stigli na odredište. Petao je našao splav, i poveo jarca i majmuna do njega. Zajedno, jarac i majmun su raščistili korov, i vukli kanap i na kraju doterali splav na obalu. Zbog njihovog udruženog napora, Car je bio vrlo zadovoljan te je jarac postao osmi, majmun deveti a petao deseti u horoskopu. Jedanaesta životinja bio je pas. Iako je trebao biti najbolji plivač, nije mogao odoleti iskušenju da se malo duže igra u reci. Kao objašnjenje za kašnjenje je naveo da mu je bila potrebno dobro kupanje nakon teške vradžbine. I taman kada je Imperator želeo da završi proglašenje pobednika, začulo se skičanje male svinje. Ona je ogladnela tokom trke, zastala da jede i zatim zaspala. Nakon dremeža, svinja je nastavila trku i proglašena je 12. životinjom horoskopa.

Kineski horoskop bez mačke

Mačka se udavila i nema je u kineskom horoskopu. Veruje se da zbog toga mačke uvek love pacove, kako bi im se osvetile za to što su im uradili. U Budizmu, legenda kaže da je Buda pozvao sve životinje da dođu kod njega pre nego on napusti Zemlju, ali da se samo njih 12 odazvalo. Kako bi nagradio one koje su došle, on je nazvao godine po svakoj od njih. Godine su im dodeljene po redosledu kojim su životinje dolazile. 12 životinja kineskog horoskopa su sigurno nastale u ranoj fazi razvoja kineske civilizacije više vekova pre sadašnje verzije budizma, i veoma je teško utvrditi pravi izvor. Većina istoričara se slaže da mačke nema na spisku jer su 12 životinja kineskog horosokpa utvrđene pre nego su mačke donešene u Kinu iz Indije sa Budizmom.

Druga verzija kaže da je Bog pozvao životinje na proslavu jedne večeri. Pacov koji je voleo da se šegači sa svojim komšijama, rekao je mački da je proslava dva dana kasnije. Mačka je poverovala pacovu te je sanjajući proslavu istu prespavala. Sledećeg dana pacov je stigao prvi, praćen volom, tigrom i drugima životinjama. Redosled je utvrđen prema tome kako su dolazili na proslavu. Mačka je bila očajna i tada je odlučila da će zauvek mrzeti pacova.

7. Suphalak rasa mačaka

(Thai: แมวศุภลักษณ์, แมวทองแดง, rtgs: Suphalak, Thong Daeng) je jednobojna crvenkasto-smeđa, kratkodlaka rasa mačaka koja potiče sa Tajlanda. Suphalak je prirodna rasa i ne treba je mešati sa Burmanskom mačkom, rasom koja ističe kolorpoint gen koji dovodi do tamnije dlake na krajevima ušiju, šapa, repa i maski na licu.

SUphalac tajladska autohtona mačka

Pisani opis i crteži Suphalak mačke se prvi put pojavljuju u starim spisima Tamra Maew (Knjiga pesama o mačkama) koje su pisali budistički monasi pre 300 godina. Smatra se da potiču iz kraljevstva Ajutaja (1351-1767). Danas se određeni broj ovih spisa čuva u Nacionalnoj biblioteci Tajlanda. Osim rase Suphalak, ova zbirka opisuje i druge autohtone Tajlandske rase mačaka, uključujući Wichienmaat (seal point sa svetloplavim očima, tzv. stari tip sijamske mačke, što je današnja Thai rasa mačaka), kao i Korat mačku koja se izvorno gajila na Tajlandu ali je postala popularna i u drugim zemljama. Kada je glavni grad Ajutaja uništen 1767. godine na kraju Burmansko-sijamskog rata, Burmanska armija je spalila sve pred sobom i vratila se kući vodeći sa sobom kao zarobljenike kraljevsku porodicu. Pozlaćene slike i skulpture Bude su raskomadane zbog zlata, a sva bogatstva su opljačkana. Tajlandska legenda kaže da je Burmanski kralj pronašao pesmu o Suphalak mački u zbirci Tamra Maew. Ona opisuje Suphalak mačku kao dragocenost retku poput zlata, i navodi da će svako ko poseduje tu mačku postati bogat. Kralj je navodno tada naredio svojoj vojsci da sakupi sve Suphalak mačke i da ih donese na Burmu. Ova priča se danas prepričava na Tajlandu kao duhovito obrazloženje zašto su Suphalak mačke tako retke...

8. Mačja kuća u Rigi

Mačja kuća (na letonskom - Kaķu nams) je građevina koja se nalazi u starom delu glavnog grada Letonije. Sagrađena je 1909. prema nacrtima arhitekte Fridriha Šefela (Friedrich Scheffel). Objekat je pravljen u stilu srednjovekovne arhitekture sa nekim Art Nouveau elementima. Poznat je po dve mačje skulpture, sa povijenim leđima i podignutim repovima koje se nalaze na vrhovima krova. Priča se da je vlasnik želeo da mačke budu postavljene sa repovima okrenutim prema zgradi Velike zadruge jer je sa njima bio u svađi. Kasnije je naređeno da se mačke okrenu licem ka Zadrugi.

Mačja kuća u RIgi

Legenda koju zna većina stanovnika Rige i koja se takođe priča turistima pojavljuje se u bar dve verzije. Prema jednoj bogati trgovac je bio odbijen za članstvo u trgovačkoj zadruzi Rige. U drugoj verziji je prethodila nesuglasica sa gradskom upravom nakon koje je on naložio pravljenje zgrade. Gradska većnica je u to vreme bila u istom pravcu kao i zgrada zadruge ali je kasnije porušena u ratu. U obe verzije je zajednička anegdota da je tražeći način da iskaže svoj bes trgovac naložio pravljenje i ove dve bakarne statue besnih mačaka sa povijenim leđima i podignutim repovima...

9. Mačja vila

Cat sith je zla vila iz keltske mitologije koje liči na veliku crnu mačku sa belom tačkom na grudima. Prema legendi ova mačka posećuje brdske krajeve u Škotskoj. Priče koje pominju ovo biće su najčešće iz škotskog ali ih ima i u irskom folkloru. Neki izvori ukazuju da Cat Sith nije vila već veštica koja može da se pretvori u mačku devet puta. Britanski kriptozoolog, Karl Šuker (Shuker) u svojoj knjizi Mistične mačke sveta (Mystery Cats of the World, 1989) piše da je moguće da su legende o ovom mačkolikom biću inspirisane stvarnim Kellas mačkama koje su hibrid između divljih škotskih mačaka i domaćih mačaka, i koje žive samo u Škotskoj. (Škotska divlja mačka je podvrsta evropske divlje mačke i živi isključivo na Britanskim ostrvima). Tipične Kellas mačke liče na velike crne divlje mačke, ali poseduju neke druge karakteristike koje su bliže domaćim mačkama, i verovatno su prisutne u Škotskoj stotinama ili čak  više hiljadama godina. Drugi veruju da je inspiracija za ovo biće direktno došla od Škotske divlje mačke.

Kada se pretvori u mačku ova vila je sasvim crna osim bele tačke na grudima. Ima veličinu psa i pojavljuje se sa povijenim leđima i nakostrešenom dlakom. 

Mačja vila veštica

U britanskoj narodnoj bajci Kralj mačaka (The King of the Cats), čovek dolazi kući i kaže svojoj ženi i mačoru Starom Tomu da je video devet crnih mačaka sa belim tačkama na grudima kako nose kovčeg sa krunom. Jedna od tih mačaka mu je rekla da "Kaže Tomu Tildrumu da je Tim Toldrum mrtav." Njihov mačor tada kaže: "Šta? Stari Tim umro! Onda sam ja Kralj Mačaka!". Stari Tom se tada penje uz dimnjak i nikad ga više ne vide.

Stanovnici Škotske nisu voleli ovo mačkoliko biće. Verovali su da ono može ukrasti čovekovu dušu pre nego je bogovi uzmu, ukoliko pređe preko leša pre sahrane. Iz tog razloga su danonoćno organizovane straže kako bi se Mačja vila držala podalje od preminule osobe pre sahrane.  Metode ometanja su uključivale i igre preskakanja, rvanja, ostavljanja hrane, zagonetke i muziku koja bi ometala mačkoliku utvaru da dođe do prostorije sa pokojnikom. Sem toga, oko tela nisu paljene sveće jer je toplota prema legendi privlačila ovo biće. Na kraju žetve, verovalo se da će Cat sith blagosiljati svaku kuću koja ostavi činiju sa mlekom ispred, a da će oni koji to ne urade biti prokleti da im sve krave ostanu bez mleka. 

Neki su verovali da je u pitanju veštica koja se može pretvoriti u mačku i natrag u vešticu 8 puta. Ako se pretvore u mačku deveti put onda bi do kraja života ostala u obliku mačke. Ovo je jedno od mogućih objašnjenja odakle potiče praznoverje o mačjih devet života.

Knjiga čarolija10. Knjiga čarolija (Book of Enchantments)

Ovo je zbirka kratkih bajkovitih priča od autorke fantastike Patriše Rid (Patricia C. Wrede). Prvi put je objavljena 1996. Knjiga obuhvata 10 priča fantastike od kojih je jedna Princeza, mačka i jednorog. U njoj srećni život princeze Elise neprekidno kvare kraljevi savetnici koji smatraju da sve to treba da bude mnogo tradicionalnije. Polusestre treba da zavide jedna drugoj, a maćeha treba biti nepravična i okrutna. Kako bi nervirala savetnike koji joj otežavaju život, Elisa beži (uz blagoslov svoje porodice) kako bi potražila svoju sreću. Maskira se kao sluškinja u zamku maćehine prijateljice kraljice Hildegard. Na svom putu ona sreće mačora koji govori i vodi je u začaranu šumu, tvrdeći kako je kraljica Hildegard nadmena i zla. Elisa je uznemirena ali odlučuje da nastavi dalje. Nailazi na jezerce ali je jednorog čuvar sprečava da pije vodu iz njega. Iako je jednorog u početku ljut, nakon što otkrije da je Elisa princeza on joj traži da ostane sa njim, da mu ugađa i da mu se divi. Kada Elisa odbije da ostane i da se divi jednorogovoj lepoti, on razjaren odlučuje da je zarobi čarolijom. Iako uspeva da ode sa tog mesta, Elisa uvek završi pored jednorogovog jezerca. Na kraju uspeva da pobegne držeći svoju ruku na leđima mačke. Mačak biva iscrpljen njihovim bekstvom i u svom uzbuđenju Elisa ga poljubi u njušku. Mačak se momentalno pretvori u prelepog princa i objasni joj kako ga je u mačku pretvorila kraljica Hildegard kada je odbio da se oženi njenom kćerkom. Elisa mu kaže da on ne mora nju da oženi samo jer tako tradicija nalaže, ali princ kaže da mu se jako dopada ta ideja. Elisi se takođe dopada ta ista ideja tako da se venčaju i žive srećno do kraja života.

Za kraj - bajka sa srećnim krajem i princ mačak dobrog srca. Nadamo se da ste uživali! :)

Prijatelji ZDRAVE MACE

Prijavite se na Zdrava maca info

Error : Please select some lists in your AcyMailing module configuration for the field "Automatically subscribe to" and make sure the selected lists are enabled

Unesite svoj e-mail u polje ispod i mi ćemo vas redovno obaveštavati o svim novostima sa Zdrave mace! :)

Kontakt info

  • +381 63 273 121